HRVATSKA:Svaki mjesec jedan ili dva para s djecom odu u Njemačku, Austriju, Švicarsku

Hrvatska nema statistiku o broju ljudi koji su je napustili, pa je policija prošle godine provjeravala - jesu li oni s prijavljenim prebivalištem doista na svojim adresama. Saznanja su alarmantna.

Zvali su ih "baranjska reprezentacija". Nogometaši iz Kotline desetljećima su bili ponos svoga sela.

"Nas nisu pitali jesmo li pobijedili, nego koliko smo golova zabili", kaže Zoltan Rajki, bivši predsjednik ŠNK Grozd Zoltan Rajki.

U klupskim prostorijama pehari i dresovi koje više nema tko obući. Mladi su odselili, a klub je ugašen.

"Svi su našli put prema zapadu i tu je nestalo dosta mladeži. Svaki mjesec par ili dva para s djecom odu u Njemačku, Austriju, Švicarsku"

Isto je i u susjednom Podolju. Opstalo je još samo Dobrovoljno vatrogasno društvo koje bez podmlatka uskoro neće moći gasiti požare.

"Ugrožava, jako ugrožava jer JVP Beli Manastir ima vozila koja ne mogu ići na ove brdovite položaje", kaže predsjednik DVD-a Podolje Ferenc Lenart.

Egzodus u Baranji vidljiv po potrošnji vode

Baranja proživljava egzodus, što se vidi i po potrošnji vode. U Baranjskom vodovodu svake godine bilježe pad od 2 posto.

"Ako je to 2 posto godišnje, to je gotovo 20 posto u zadnjih 10-ak godina", ističe direktor baranjskog vodovoda Mario Kovač.

U Belom Manastiru više nema niti jednog vodoinstalatera, odlaze mladi i kvalificirani, a ostaju stari i siromašni.

"Meni su otišla trojica iz Vodovoda u zadnje dvije godine u Njemačku", kaže Kovač.

Sve je teže organizirati i folklorne manifestacije. U muškoj pjevačkoj skupini Bocanjevački pajdaši prosjek godina je - 50.

"U muškoj pjevačkoj skupini prosjek je 50 godina, a ima nas 12 članova", kaže Željko Vuksanović.

"Nemojte nam djeco odlaziti"

Na pokladnom jahanju u Branjinom Vrhu ipak su se skupili i mladi, ali tek kad su došli sve od Iloka do Slavonskog Broda.

"Nemojte nam djeco odlaziti. Ostanite, mi smo uzeli od naših starih tradiciju, vi uzimajte od nas", poručio im je Ivan Gajšek iz Konjogojske udruge Branjin Vrh.

No, bogata tradicija jedino je što se na istoku Hrvatske mladima nudi, a to za život - nije dovoljno.

Studentska vizija 2032. u Osijeku je turobna

Reporterka Dnevnika Nove TV Marina Bešić Đukarić razgovarala je s osječkim studentima - njih 11 s Odsjeka za kulturologiju, koji su na osječkom Autobusnom kolodvoru uprizorili nesvakidašnju izložbu kojom žele upozoriti na to kako će Osijek izgledati u budućnosti ako se ovakvi trendovi nastave.

"Mi ovdje prikazujemo jednu fiktivnu, turobnu budućnost, točnije 2032. godinu u trenutku kada u Gradu Osijeku više ne stanuje niti jedan stanovnik. Prikazujemo različite artefakte - od fotografija do predmeta, poput šetača koji je odšetao, karte svijeta s odseljenim studentima te interaktivne igre "Čovječe odseli se", a svi oni nose istu poruku - ne želimo vidjeti budućnost kakvu ovdje prikazujemo, ne želimo da naš grad nestane, ne želimo postati dio statistike onih koji su morali otići. Ova izložba je nastala u sklopu kolegija Menadžment muzeja i izložbi kada smo dobili zadatak postaviti samostalnu izložbu i nas 11 studenata je osmislilo ovu ideju jer nam je problem i više nego blizak. Ovo je zapravo jedan vapaj, krik nas mladih obrazovanih ljudi "ne dajte da se ovo dogodi, mi volimo svoj grad i ne želimo otići", kazala je studentica Emily Dobutović.

"Mi svi želimo ostati ovdje. Želimo ostati raditi, ali ne želimo da svoje obrazovanje i vrijeme i novac koji smo potrošili na obrazovanje da to bude uzalud. Tako da, ukoliko ovdje ne uspijemo pronaći posao kroz neko određeno razdoblje, naravno da ne želimo sjediti doma. Novac i posao su glavni motivi odlaska. Razlikuje se od osobe do osobe - neki odlaze i ostavljaju ovdje neke cijenjene poslove i tamo rade neke koje bi se ovdje smatralo manje cijenjenima. Opet, novac zapravo povlači i kvalitetu života i slobodno vrijeme. Novac je glavni faktor", kazao je student Pavao Petrović.