Ovdje može biti Vaša reklama

Ovdje može biti Vaša reklama
Kontakt mail: autobusiikamioni@gmail.com

utorak, 26. veljače 2019.

Ministar Butković potpisao Pravilnik o zabrani prometa kamiona iznad 7,5 tona državnom cestom kroz Mursko Središće



Kako doznajemo iz Zagreba od izvora bliskih Vladi, ministar prometa Oleg Butković potpisao je danas Pravilnik o ograničavanju uporabe pojedinih javnih cesta za promet teretnih vozila čija najveća dopuštena masa premašuje 7,5 tona.
Donošenjem pravilnika tako je ova Vlada i ministarstvo ispunilo dato obećanje gradonačelniku Murskog Središća Draženu Srpaku da će taj problem konačno biti riješen.
Ovim pravilnikom napokon je postignuto rasterećenje prometa kroz sam centar mjesta od graničnog prijelaza za Sloveniju, odnosno državnom cestom od Murskog Središća prema Čakovcu kao problemu o kojem su Međimurske novine često pisale i upozoravale da ga je potrebno riješiti.
Istodobno Pravilnikom je omogućen istovar i utovar teretnih vozila za koje ne postoje odgovarajući alternativni cestovni pravac, kako zbog toga ne bi trpjela domaće prijevozničke firme na ovom cestovnom pravcu. Pravilnik stupa na snagu osam dana od objave u Narodnim novinama, odnosno najranije krajem idućeg tjedna.

IZVOR:http://www.mnovine.hr

nedjelja, 24. veljače 2019.

U preduzeću "Lasta" Beograd vozačica vozila bez odgovarajuće vozačke dozvole

U okviru redovne kontrole vozila, policijska patrola je jutros u 9.30 kod Kikinde zaustavila autobus prevoznika "Lasta" koji saobraća na relaciji Beograd-Subotica i privela T. A (31) koja je upravljala vozilom bez odgovarajuće vozačke dozvole D kategorije. A, kako "Blic" nezvanično saznaje radi se o osobi koja je zaposlena kao kondukterka!




Unutar dabl-deker autobusa nalazilo se šestoro putnika, među kojima je bio i vozač N. R (59) koji je kondukterki dao dozvolu da upravlja vozilom.
Autobus je odmah isključen iz saobraćaja, a svi putnici su sigurno prevezeni do autobuske stanice u Kikindi. Prilikom kontrole vozila utvrđena je i tehnička neispravnost autobusa, a sumnja se na još nekoliko prekršaja.


IZVOR:Blic.rs

nedjelja, 17. veljače 2019.

OGLAS ZA POSAO:Traži se veći broj vozača za rad u Italiji.

Traži se veći broj vozača za rad u Italiji.


Potrebna zvanja:

Vozačka dozvola C+E
KOD 95
Radno iskustvo.

Bilo bi dobro minimalno sporazumijevanje na Talijanskom. 
Isključivo EU državljani ili oni s trajnom radnom dozvolom.

Nude se stimulativna primanja.
Početna neto plaća 100€/dan.
13. i 14. plaća svaka 1200€.
Bonusi.
Obavezna prijava.
Vozi se sjever Italije do Rima.
80% cerada 20% hladnjača
Regula!!!

Sve informacije na +385998003454
Može whatsapp ili viber.

Molim one koji nemaju državljansto ili trajnu radnu dozvolu zemalja EU da se ne javljaju, jer ih ne mogu zaposliti u Italiji!

"Mesecima sam spavao u kamionu, tuširao se na pumpama i radio 15 SATI DNEVNO da bih uštedeo"

"
Kolega me je samo pitao: 'Je l' bi ti vozio u Nemačkoj?' i ja sam u glavi odmah to video kao dobru opciju, naročito nakon što mi je ispričao uslove. A onda sam otišao i stvari nisu bile ni izbliza tako sjajne...", ovako svoju priču o odlasku, životu i radu u Nemačkoj priča M.M. vozač kamiona čije je iskustvo u najmanju ruku turbulentno.

- Kada sam dobio ponudu prvo što su mi rekli je da se radi devet do deset sati dnevno, da su kamioni dobri i da ću za prvu ruku dolaziti u firmu na nedelju dana dok ne nađu stan svakom od nas, pošto sam sa sobom poveo još dva prijatelja. Međutim, od toga nije bilo baš ništa – priča ovaj vozač kamiona za sajt Klik do posla i dodaje da je ubrzo shvatio da ljudi koji preporučuju i nalaze ljude koji će da rade za svaki dolazak dobijaju proviziju kako od gazde, tako i vrlo često od radnika samih, pa sve uslove moraju da prikažu vrlo idealno.

Od idealnih uslova do mnogo manje idealne stvarnosti

On objašnjava da pre nego što vozač dođe u Nemačku mora da polaže kodove i module koji važe za njihov saobraćaj i nakon što dostave to i lekarsko uverenje mogu da počnu da voze.
Od cele početne priče gotovo da nije ostalo ništa. Kako on tako i njegove kolege nisu dobili stan već su sve vreme živeli na točkovima, a spavali u kamionu.

- Kako smo živeli? Pa lepo. Svaki kamion ima bar jedan krevet, a najčešće dva i onda se svaka pauza koristi za parkiranje na nekoj od benzinskih pumpi i spava se. To i nije baš po zakonima, ali policija mi nikada nije napravila problem – priča on i dodaje da najveći problem nastaje kada treba naći parking mesto i to su često nazivali lutrijom, jer je sve stvar sreće, pa na kraju se neretko dešavalo da je završavao u industrijskoj zoni. Osim kreveta, kamioni su najčešće opremljeni grejanjem i klimom, pa kako kaže imali su osnovne uslove za kakav takav život.

Najveći problem - održavanje lične higijene

Najveći problem im je bilo održavanje lične higijene. M.M. objašnjava da većina pumpi u Nemačkoj ima mesto za tuširanje, ali da su on i njegove kolege najčešće radili po 15 sati dnevno od čega je devet bilo u putu, a za ostalo vreme obavljali su utovar i istovar, pa se dešavalo da nemaju vremena ni za te najosnovnije potrebe.

karikatura

- Gazda vidi naše kretanje, pa čim stanemo negde počinju pozivi. Taj pritisak treba izdržati. Dosta su nas zastrašivali, govorili su da ako damo otkaz moramo da napustimo zemlju za 24 sata, što nije normalno – objašnjava ovaj vozač i dodaje da su se često širile takve dezinformacije kako bi ljude što duže zadržali, makar i na takav način.

Štedeo oko 1.500 evra, ali teškom mukom

On objašnjava da je njegov osnovni motiv za odlazak bio naravno zarada i da ga je najviše to i držalo u Nemačkoj da izdrži.

- Plata mi je bila 2.100 evra neto, a pošto sam živeo u kamionu mogao sam dosta da uštedim. Na hranu mi nije odlazilo više od 200 evra. Naravno, živeo sam na konzervama i takvoj hrani, jer su restorani značajan luksuz koji većina nas nema ni kad ni kako sebi da priušti – navodi vozač.

Što se tiče drugih troškova, on kaže da je na cigarete dnevno davao po deset evra, to znači mesečno 300, kafu ako popije na benzinskoj pumpi ona je 3,5 evra i to je bilo sve, ostalo je mogao da uštedi i šalje kući.

Dva prijatelja sam video za šest meseci tri puta
Na pitanje da li se osećao usamljeno i da li je imao vremena za bilo kakav društveni život, on skromno odgovara, vrlo retko.

- Svakog dana sam se čuo samo sa suprugom preko interneta, a dva prijatelja koja sam doveo video sam za šest meseci tri puta, kada imamo pauzu od 45 sati bez vožnje i slučajno se nađemo na nekoj pumpi pa tu zajedno budemo i družimo se. Ostalo vreme sam provodio sam ili sa ljudima sa kojima se srećemo čisto poslovno – objašnjava i dodaje mu je u svemu tome najbolja stvar što u Nemačkoj nema podele na Srbe, Hrvate, Bosance, već je svako tu da pomogne kako kome treba u kom trenutku.



IZVOR:Klik do posla

petak, 15. veljače 2019.

OGLAS ZA POSAO:FMZ transport doo Teslić raspisuje konkurt za radno mjesto DISPONENT

Radi povecanja obima posla,i prosirenja voznog parka raspisujemo konkurs na radno mjesto disponent.

Uslovi su sledeci:

-poznavanje stranog jezika (Njemacki/Engleski)
-komunikativnost
-odgovornost prema poslu
-spremnost na timski rad
-vozacka dozvola B kategorije
Radno vrijeme 5 dana u sedmici od 8-17h!

Plata po dogovoru



Sve informacije mozete dobiti u sjedistu firme ili na tel.065029148
Konkurs ostaje otvoren do 01.03.2019 ili do popune radnog mjesta

nedjelja, 10. veljače 2019.

Tamara živi u 4 kvadrata, a najtraženija je u svom poslu: Dijete je dobila sa 18, razvela se sa 20. Cijeli život se bori kao lavica - ovo je njena priča


Kada mi se majka razbolela, shvatila sam da moram sama da obezbedim nju i malol


To najbolje zna Tamara Marković (30) iz Beograda, koja iza sebe ima kilometara, ne zna im se broj. Ispred sebe ima jasan cilj – pomoći porodici. U sredini je mnogo smeha, još više brige, nedostajanja i strahovanja. I tako svakog dana, bez trenutka predaha od brige. Tamarina kancelarija, ali i ceo svet je kabina kamionaZa njegovim volanom prelazi ceo svet, a u pauzama preko Fejsbuka sa ćerkom radi domaće zadatke. O praznicima u svoja četiri kvadrata zapali sveću i kandilo, ali volan ne ispušta iz ruku. Suze se trudi da zadrži za kasnije, kada se veza prekine a ona utone u tišinu svoje kabine u koju je smestila ceo život.Onaj ko bi želeo da putuje srećno, mora da putuje bez mnogo stvari, govorio je otac Malog Princa, Antoan de Sent Egziperi. Koliko dugo mora da se otegne ta beskonačna linija koju sačinjavaju bele štrafte po asfaltu, one koje dele levu i desnu stranu, kada putnik preko njih tegli kofer pun briga težih od tovara kamenja?
Tamara je po struci mašinski tehničar za kompjutersko upravljanje. O kamionima nikad nije ni razmišljala dok život nije rekao svoje.
Udala sam se sa 17 godina, razvela sa skoro 20. Sada imam 30 godina i eto gde sam. Smatram da sam napravila mnogo toga u životu a najveći uspeh svakako je moja ćerka Sara (12). Svakog dana pokazuje mi da sam pored sve borbe uspela u najvažnijoj misiji, a to je da je vaspitam kako treba. Naravno, uz svesrdnu pomoć moje mame Danijele – kaže za „Ženu“ Tamara, koja nosi nadimak „Vučica“, a koji joj savršeno pristaje.
A otkud jedna Vučica za volanom kamiona?
- Moj duh i temperament nisu mi dozvolili da radim za 30.000 dinara, bez ikakve šanse da priuštim čak ni najosnovnije stvari svojoj porodici. Kada mi se majka razbolela a ja shvatila da moram sama dalje da obezbedim sve bolesnoj majci i maloletnom detetu, našla sam se za volanom. To je bilo pre četiri godine, a iako je teško, imam jasan cilj pred sobom, što sve čini podnošljivijim – kaže nam Tamara.
U početku je to bilo lakše, jer Tamara je radila za domaće firme te su ture bile kraće. Trajale bi od pet do 10 dana, provela bi par dana kod kuće, pa opet put pod noge. Međutim, sada radi za jednu evropsku firmu što podrazumeva da u kamionu ostaje po dva meseca a kod kuće provede od 7 do 15 dana.
A u ta dva meseca, toliko se toga dešava kod kuće i Tamara ostaje u toku sa svim dešavanjima samo zahvaljujući internetu. U ta dva meseca Tamara je vozač, majstor, viljuškarista, knjigovođa, navigacija, ali i mama, ćerka, sestra.
A uz sve to je i žena na putu, i to opasnom putu.
Moji najbliži su ponosni na mene i oni su moj vetar u leđa zbog kog izdržavam. Organizovali smo se onako kako je jedino moguće – ja zarađujem, a moja mama brine o Sari. Vidimo se i po nekoliko puta dnevno putem kamere i u svakom trenutku znamo ko šta radi. Često sa ćerkom radim domaći preko Fejsbuka. Nisam tu fizički, ali trudim se da se to što manje oseti. Naravno da ima dana kada emocije prevladaju. Tad se isplačemo i idemo dalje. Najveća uteha mi je svakako moja Sara koja mi često drži lekcije o životu i govori: „Mama, ti to možeš! Ja imam najbolju majku na svetu“ – poverava nam Tamara.
Tamara je na putu izložena mnogim opasnostima. Prevozi sve, od igle do lokomotive, a činjenica da je žensko donosi dodatne probleme i nevolje.
- Život na putu je težak sam po sebi, bez obzira na pol. Ipak, činjenica je da žene imaju dodatne otežavajuće okolnosti. Dovoljno je samo osvrnuti se na higijenske uslove za početak. Na skoro svakoj pumpi u Evropi postoji tuš i tu problema nema, oni nastaju kad se kamion parkira po industrijskim zonama i parkinzima. Tad je zagarantovano tuširanje u prikolici, sa balonom vode – kaže Tamara. A to je najmanje strašno od svega što može da se desi.

- Do sada su mi tri puta obijali kamion dok sam spavala u njemu. Dobro je da i mene nisu izneli. U principu, budna sam i kad spavam. Ta četiri kvadratna metra su moj dom sve dok vozim turu – kaže nam.
Ponekad je Tamara u prilici da povede sa sobom i Saru. To je velika radost, ali i velika dodatna briga, ne bez razloga.
- Jedna od pljački desila se dok mi je Sara bila u kamionu. Naprskali su nam sprejem za omamljivanje. Odneli su telefone i dokumenta. Na svu sreću, sve je prošlo u redu, čak nam je policija i vratila sve ukradeno, ali ne treba ni da opisujem koji je to stres, a to čak nije ništa u poređenju sa svakodnevnim životom na putu. Od svakodnevnih problema u saobraćaju, preko velikog psihičkog pritika od kolega i poslodavaca. Najteže mi je kad naletim na prevrnute kamione i gledam u beživotna tela svojih kolega, a previše je takvih situacija – kaže Tamara.
A ipak, sve suze, brige i sekiraciju na trenutak ume da odnese neki prizor iz neke daleke zemlje koju teško da bi videla da nije tog njenog kamiona. Sreća je još veća kada je u prilici da takav prizor podeli sa Sarom. Zato, kad je pitamo može li da se posle ove četiri godine na točkovima zamisli u kancelariji, kaže sledeće:
- Ponekad poželim osmočasovno radno vreme u kancelariji. Ipak, to je samo ponekad. Naravno da ovaj posao nije dugoročan, radim ga iz nužde i obaveza prema porodici. Uprkos tome, smatram da je kamion velika ljubav. Moj kamion i ja smo celina, zajedno i u dobru i u zlu.


IZVOR:https://www.telegraf.rs

petak, 8. veljače 2019.

Šta znače simboli na ispisu (za vozača) na digitalnom tahografu?




Sigurni smo da ste se barem jednom zapitali šta znače simboli koje možete vidjeti na dnu lista ispisa vozača iz digitalnog tahografa,u prilogu fotografija sa značenjem ti grešaka



IZVOR:Digitalni Tahograf