Tkalec trans s 42 zaposlenih, 30 transportnih vozila, s izvozom koji je u protekloj godini bio preko 95 posto i vrijednosti 28,6 milijuna kuna.
- Nikada nisam volio biti eksponiran u javnosti, jer mislim da je važnije biti odgovoran i radom pomoći boljitku čitave zajednice, pogotovo našeg kraja Međimurja. - priča u uvodu u razgovor Igor Tkalec, 45-godišnji vlasnik Tkalec trans, jedne od najboljih prijevozničkih kompanija u sjeverozapadnoj Hrvatskoj.
Tkalec trans trenutno ima 42 zaposlenih, 30 transportnih vozila, s izvozom koji je u protekloj godini bio preko 95 posto i vrijednosti 28,6 milijuna kuna. Na plaće je od toga potrošeno oko 5 milijuna kuna, čime su stvoreni uvjeti u kojima su njegovi zaposlenici proteklu godinu ostvarili prosječnu mjesečnu netoplaću od 11.820 kuna.
S obzirom na to da je sjedište firme u Bogdanovcu, takvim su prosjekom Općinu Gornji Mihaljevec doveli na prvo mjesto u Međimurju po visini isplaćenih plaća. Igor Tkalec ističe kako iz godine u godinu ostvaruju rast, koji će biti i veći uspiju li neke ideje na kojima trenutno radi.
• Koliko dugo posluje firma i za koje ste se prijevoze specijalizirali?
- Priča zapravo započinje u mom djetinjstvu, kada sam kao nejak dječak s osam godina samostalno počeo voziti traktor, a s deset godina u obitelji preuzeo neke poslove glave obitelji. Otac je radio u Sloveniji, te smo većinu posla obavljali majka, sestra i ja. S 14 godina otišao sam od kuće na školovanje. Kao dvadesetogodišnjak, s ušteđenih 5 - 6 tisuća maraka, želio sam kupiti kamion. Naravno da meni tada nitko ne bi posudio taj novac jer sam bio premlad. Sjećam se nedjeljnog ručka kada sam oca zamolio da mi pomogne u posudbi novca i njegova negodavanja. Drugi dan otišao je u Sloveniju, ali se već tu istu večer vratio s novcem koji je posudio od g. Jože Novaka iz Gornje Dubrave. Kupio sam prvi solo kamion (kamion bez prikolice). Ali trebalo ga je i ocariniti i registrirati pa je pomogao i g. Posel iz Gornjeg Mihaljevca. Ali ni to nije bilo dovoljno. Trebalo je još posuditi. Nije bilo banke. Uključile su se neke obitelji i pojedinci. Uvijek ću im biti zahvalan jer su mi pomogle, a time mi dale motiv da pokažem kako su s razlogom u mene vjerovali.
Ciljevi koji su se tada činili dalekima razvijali su moje sposobnosti i samouvjerenost. Tvrtku Tkalec trans osnovao sam 1993. godine, i mogu reći već skoro četvrt stoljeća pružamo visokokvalitetne usluge transporta robe brojnim domaćim i međunarodnim klijentima. Godine 1995. nabavio sam skoro novi tegljač, a kako je tada bilo mnogo kamiona s ceradama, i sve su to bili prekaljeni prijevoznici, procijenio sam da se bolje okrenuti segmentu gdje konkurencija nije bila tako velika - a to je prijevoz hladnjačama.
• Uspjeli ste u svojoj poslovnoj ideji, radite ono što volite...
- Puno je stvari koje utječu na uspjeh, a ako bih morao izdvojiti njih nekoliko to bi bili naporan rad, jasna i realna vizija poslovanja, ljudi koji me okružuju i, naravno, velika podrška obitelji. Tu prije svega mislim na svoju tadašnju djevojku, pa kasnije suprugu, Đurđu, koja je mlada otišla raditi u Njemačku i Francusku. Pomogla mi je u nabavi prve hladnjače, i otkad se 1998. vratila zajednički vodimo tvrtku. Prava žena prijevoznika, ima C i E vozačku dozvolu. Tu svakako moram zahvaliti svim svojim sadašnjim, ali i bivšim, djelatnicima koji su svojim radom, zalaganjem i idejama pridonijeli da tvrtka Tkalec trans bude danas uspješna tvrtka.
• Što znači danas biti konkurentan u odnosu na druge europske prijevoznike?
- Danas nam je osnovna djelatnost prijevoz svih vrsta roba pod kontroliranim temperaturnim režimom na području cijele Europe. To je viši nivo i puno zahtjevniji transport, kako po pitanju sigurnosti, tako i po skupoći vozila. Poduzeće je u 2012. godini certificiralo svoje poslovanje certifikatima ISO 9001 i ISO 14001, HACCP koji potvrđuju odličnost poslovanja poduzeća te njegov sustav utjecaja na okoliš i certificirani prijevoz prehrambenih proizvoda. Poluprikolice su opremljene rashladnim uređajima te mjernim instrumentima, kojima se dokazuje ispravnost temperature u prijevozu, modernom tehnologijom i povezane satelitskim sustavom za praćenje. Radimo s farmaceutskom, kemijskom i prehrambenom industrijom. Implementirali smo sve EURO norme u naše poslovanje, pa nam je samim time i područje Europske unije postalo dostupno bez ograničenja.
Imamo ugovorene poslovne odnose s logistikama PHARMA industrije s kojima smo potpisali GDP ugovore na osnovu permanentnog investiranja u tehnologiju, te redovni trening zaposlenika, servis vozila i opreme, sustave praćenja, čime se zatvara ciklus transporta u kontroliranim uvjetima.
• Vozači kamiona postali su deficitarno zanimanje kod nas. Kako se Vi snalazite?
- I usprkos velikim plaćama stalno nam nedostaje kadar. Prošlu smo godinu imali 28,6 milijuna prometa, a na 42 zaposlenih isplatili smo oko 5 milijuna kuna za plaće, ili oko 11.820 kuna neto. Kako je na tržištu prisutan problem nedostatka vozača, često se puta fiktivno prikazuje i nudi nerealna cijena rada, koju nije moguće ispoštovati, a kojom se radi zbrka na tržištu rada. Fluktuacija nikomu ne donosi dobro, a imigracija u inozemstvo je nepotrebna. Treba samo staviti u omjer prihode i rashode pa, ako realno gledamo, uz plaću i dnevnice našim vozačima ostaje više nego onima u Njemačkoj. Živim i u Njemačkoj i tvrdim da uz malo preslagivanja u ostalim granama možemo plaće dovesti na zadovoljavajući nivo. Ljude treba motivirati, no kriza morala u društvu doprinijela je da se izgubio trenutak u kojem bi odlazak na posao trebao biti izazov koji će u zaposlenicima buditi kreativnost i želju da svojim radom doprinose tvrtki u kojoj su zaposleni. Uz stalnu edukaciju koju pružamo svojim zaposlenicima nudimo im i dodatne stimulacije. Zaposlenici u uredu koji su kod nas zaposleni duže od godinu dana dobili su na korištenje službene automobile, s ciljem da nam budu zadovoljni, a time i produktivniji. Za vozače smo već drugu godinu zaredom zatražili radne dozvole. Ovu smo godinu od 50, koliko ih je Hrvatska Vlada odobrila, mi dobili čak 14. Nedostaci su da ne možeš provjeriti čovjeka prije nego dođe, a dozvola je na ime, pa ako osoba nije u redu potrošio si broj, a nisi dobio ništa. Već u takvom sustavu odobravanja dozvola zaostajemo za susjednim državama. Trebalo bi biti odobravanje radnih dozvola po potrebi poslodavca unutar nekoliko dana. Statistika bi kroz godinu detaljno prikazala realne potrebe za radnicima i u ostalim granama gospodarstva. Na osnovu tih podataka imali bismo jasnu sliku deficitarnih zanimanja i vremena za prekvalifikaciju nezaposlenih osoba u Hrvatskoj. Ako ih uopće ima?
• Što bi država mogla učiniti za povećanje konkurentnosti naših prijevoznika i čega ih rasteretiti?
- Nažalost, posljednjih je godina prijevoznička djelatnost dodirnula donje granice rentabilnosti. Razvojem IT tehnologija dostupnost usluga prijevoza je globalizirana. Konkurencija se povećala, te je teško postići adekvatnu cijenu. Poznato je da većinu protoka robe kontroliraju veliki udruženi logistički sustavi koji u svom posjedu nemaju ni jedno vlastito vozilo te su kroz proteklo vrijeme izgubili osjećaj za realnu cijenu nekoga pojedinačnog prijevoza. A zahtjevi za izvršenje same usluge sve su veći.
Očekujemo od naših nadležnih ministarstava da nam omoguće približno iste uvjete kakvi su u zemljama našeg okruženja. Pritom mislim na pristojbe prilikom godišnje registracije, trošarine na gorivo (neke države kroz trošarine na gorivo subvencioniraju svoje prijevoznike, te ih čine konkurentnijima), smanjenje parafiskalnih troškova... Važno nam je priznanje statusa izvoznika i dobivanja potpora u obliku subvencija prilikom nabave vozila, opreme, kamata i sl.
• Imaju li mladi interes školovati se za vozače i kako doći danas i sutra do kvalitetnog vozača C i E kategorije?
- Generalno mladi danas nisu pripremljeni za ulazak na tržište rada, uglavnom nemaju definirane ciljeve ni izazove. Zaboravljaju da dok dobiju posao moraju stalno raditi na sebi. Naš obrazovni sustav ne daje nekim zanatskim zanimanjima dovoljno predznanja, a ni prakse. Trebalo bi barem polovinu vremena provoditi na praksi, i ona bi morala biti važan segment kod zaključenja školovanja. U inicijalnoj fazi nas jedno radno mjesto vozača košta od 150 tisuća eura. U stvarnosti i mnogo više. I onda nije svejedno komu daješ kamion na upravljanje. Smatram da bi zakonski trebalo biti određeno mentorstvo, pa bi mladi ljudi na terenu uz starije kolege naučili jezik, protok dokumentacije, dobili samopouzdanje i stekli ozbiljnost koja im je potrebna da bi radili takav posao. Danas biti vozač znači brinuti se i upravljati imovinom i teretom ogromnih vrijednosti, kako bi sve stiglo sigurno i na vrijeme na svoje mjesto.
Trebalo bi povezati željeznički i cestovni prijevoz robe
- Intermodalni prijevoz jest prijevoz robe u posebnim teretnim jedinicama, koji preusmjerava cestovni prijevoz tereta na prijevoz tereta željeznicom. Time se rasterećuju cestovne prometnice, smanjuju posljedice prometnih nezgoda, štede energenti, racionalno iskorištava teretni prostor, a time smanjuje onečišćivanje okoliša do 30 puta. Intermodalni prijevoz temelji se na suradnji između različitih partnera u logističkom lancu, kao što su željeznička prijevozna poduzeća, domaći i međunarodni operateri intermodalnog prometa, otpremnička (špediterska) poduzeća, cestovna prijevozna poduzeća, brodarska poduzeća, kontejnerski terminali, industrijski proizvođači, pomorski agenti i lučka poduzeća. Ili da pojednostavimo: kamionske prikolice-kontejneri tovare se na vlak bez tegljača i vozača i vlakom dolaze do željenih mjesta gdje se ponovno istovaruju i kreću cestom k svom cilju. Uz navedene prednosti dobiva se i ona važnija od visine plaće, koja muči vozače kamiona, a to je česta odvojenost od doma i od obitelji. Posao vozača je dinamičan, inovativan i zanimljiv, no vozači su rijetko doma. Intermodalni transport nudi rješenje za bolju budućnost, te dugoročni ostanak u toj djelatnosti. Tkalec trans početkom 2017. godine započinje intermodalni transport kroz terminale Wels, Beč i Budimpešta. Zbog geografskog položaja Međimurje ima veliki potencijal, kao spona između sjeverne, južne i jugoistočne Europe, te morskih luka. Izgradnjom terminala u Međimurju ili obnovom, rekonstrukcijom postojećih kapaciteta uvjereni smo u veliki razvoj cijele regije. Time bi se ponovno aktivirao željeznički prijevoz. - kaže Tkalec.
Ništa bez dobrog stručnjaka i radnika
- Organizacijski tim našeg poduzeća sastavljaju visokoobrazovani djelatnici s višegodišnjim iskustvom u međunarodnom transportu robe. Svojim znanjem, organizacijskim vještinama i profesionalnim pristupom radu povećavaju kvalitetu transportnog procesa te ostvaruju uštedu u vremenu isporuke. Veliku dodanu vrijednost poduzeću daju njegovi kvalificirani i profesionalni vozači, koji zadaću transporta obavljaju savjesno i na vrijeme te u skladu s EU normama odmora i radnog vremena. - rekao je direktor i vlasnik tvrtke Tkalec trans.
Kontakt
Tkalec trans d.o.o.
Dr. Tome Bratkovića 1
40 000 Čakovec
Tel.: +385 40 384 822
Faks: +385 40 384 800
Izvor:www.mnovine.hr/